1. dan putovanja (petak) Polazak iz Novog Sada u 7 časova (Žel.stanica/lokomotiva), i iz Beograda u 8.30 časova (Sajam). Putovanje magistralnim putem do Lazarevca, u koji stižemo već negde oko 9.30-10 časova. Odmah po dolasku, upoznaćemo se sa ovom varošicom, njenom istorijom, i naravno posetićemo najveće znamenje Lazarevca, ponositu crkvu Svetog Dimitrija. To nije samo crkva, to je hram, spomen-dom našim junacima. Hram koji je izgrađen sa kosturnicom u slavu poginulim vojnicima Kolubarske bitke. Ideja o podizanju spomen-crkve sa kosturnicom u Lazarevcu proistekla je iz potrebe za pohranjivanjem moštiju ratnika poginulih u Kolubarskoj bici iz 1914. godine, na frontovima oko Lazarevca. U cilju realizacije ovih ideja 1921. godine osnovan je „Odbor za podizanje spomen-crkve i kosturnice u Lazarevcu“. Lazarevački hram je sagrađen po projektu ruskog emigranta arhitekte Ivana Afanasjeviča Rika, između 1938. i 1941. godine. Ima osnovu u obliku upisanog krsta razvijenog tipa. Na preseku krakova krsta uzdiže se glavna kupola, dok se nad krakovima krsta uzdižu i četiri manje kupole. Jedna kupola uzdiže se i nad zapadnim pročeljem i u nju je smešten zvonik. U crkvenoj kripti je pohranjeno oko 37 m³ posmrtnih ostataka srpskih i neprijateljskih vojnika koji su poginuli u Kolubarskoj bici 1914. godine. Veoma efektno, sa reljefnim prikazima bitke, tekstovima o bitki, datumima, sa siluetama ljudi i žena u narodnim nošnjama, zaista Kripta deluje veličanstveno. U Lazarevcu ćemo se malo odmoriti i predahnuti, a potom ćemo put nastaviti dalje preko Ljiga do divnog etno kompleksa Vodenica kod Uče. Nekada je na potezu između Ljiga i kadine luke postojalo 8 vodenica na rečici Ljig, a do danas se sačuvala smao ova jedna. Uklopljena je sjajno u novo rešenje etno kompleksa koji sadrži nacionalni restoran i konak sa smeštajnim kapacitetima. Pričaćemo ovde o vodenicama, o verovanjima vezanim za njih, o mlinarima, kamenom žrvnju, i vodi koja zaista život znači. I tu ćemo se dotaći sudbine… Naš put dalje vodi ka Suvoboru, i Ravnoj gori. Na proplanku sa kojeg „puca“ pogled do u nedogled, a ipak delimično ograničen vrhovima okolnih planina, kraj crkve Svetog Đorđa, srešćemo jednog čoveka… Ako neko ne zna šta je to sudbina, treba da sasluša priču o njemu, i tada će mu se putevi spoznaje otvoriti… Malo je lepih sudbina kod ljudi, sve su to teška bremena, a neki su to svoje breme nosili celi život. Ko si ti?! Kakve samo konce je tvoja sudba plela, i šta ti je donela?! Ali ti nisi samo jedan običan čovek, jer da je tako tvoja sudba se nas ne bi ticala! Ne, ti si jedan zaista poseban čovek, čija je izgleda sudba bila i naša, bremenita. Treba stati ispred ovog čoveka, njegovog spomenika, zagledati se u njegov pogled, i pokušati sa spoznajom te sudbe, sudbe đenerala Draže Mihailovića. Kakvo bi ovo putovanje bilo kada ne bi smo u njega uklopili i neki krajputaš… A krajputaši naši su zaboravljeni, i uvek su podizani za velike junake; male ljude velikog srca. Takav je i krajputaš Nikoli Čoliću kod rajačkog seoca Ozrem. Učesnik Javorskog rata protiv Turaka, Nikola je pokazao svoje srce, a njegova sudba mu nije bila naklonjena. Da se ne bi zaboravio, njegovi mu podigoše divni krajputaš, spomenik sa epitafom koji nam priča o Nikoli, i nizom dekorativnih i simboličkih elemenata. U ovom malenom seocu nalazi se i lepa seoska crkva posvećena Rođenju svetog Jovana Krstitelja. Za tili čas, od Ozrema, bićemo na Rajcu, i našem udobnom odmaralištu „Kolubara“. Smestićemo se u svoje sobe, odmoriti, i po volji i večerati. Potom ćemo zanoćiti.
2. dan putovanja (subota) Doručak od 7.30 časova. Zajednička šetnja do spomenika kosi, zaštitnom znaku Rajca, i čuvene Rajačke kosidbe, najposećenije manifestacije na Rajcu. Prekoputa ovog spomenika nalazi se lep konak, sedište planinarskog društva, a u neposrednoj blizini se nalazi i prelepi spomenik 1300 kaplara, posvećen junacima Kolubarske bitke. Ko su bili ti kaplari, kako su se zadesili na stratištu, kakvo herojstvo su iskazali tokom same bitke? To ćete saznati na Rajcu, i nadasve ćete se iznenaditi čudesnom pričom. Takođe, pričaćemo i o samoj Kolubarskoj bitki, našim vojvodama, i svime što je zadesilo Srbiju pre, tokom, i posle ove velike bitke koja se i danas izučava na svim vojnim akademijama sveta. Potom sledi lepa pešačka tura do vodopada Crkvine koji se nalazi nedaleko od sela Slavkovica. Ovaj mali vodopad izlazi u tankom mlazu iz jedne veće stenovite vertikale, i nakon nekoliko metara svog pada preko mahovinom obraslih stena, završava svoj pad u viru, i potom potok nastavlja tiho da teče kroz bujnu šumsku vegetaciju… Sledi Vaše slobodno vreme za uživanje u individualnim aktivnostima na Rajcu, šetnjama i sl., ili polazak na poludnevni, opcioni izlet ka unutrašnjosti Suvobora i divnim pričama. Prvo ćemo posetiti etno kompleks Rajski konaci koji je smešten u divnom seocu Leušići. Ideja je pokretač svega na ovoj zemlji, pa tako i ideja tvoraca ovog mesta. Divne drvene kolibe sa prozorima i šalokatrama jarkih boja, more zelenila okolo, aleje cveća, vetrovi koji krstare, mir… Prava rajska oaza, koja zasluženo nosi svoje ime. Ogladneli ste? Pa vreme je zaista pravom i autentičnom ručku. Hleb iz furune, domaći kajmak, tanko sečena pršuta, džem od jagoda iz bašte, ili… Pa i ne mora sve biti rečeno, treba nešto i doživeti. Potom sledi odlazak do središta Suvobora i poseta eko selu Koštunići. U samom srcu divnog suvoborskog sela Koštunići nalazi se turističko rekreativni centar „Momčilo Čeković“ koji raspolaže sa dva restorana, smeštajnim objektima u vidu vajata, čardaka i neobičnih kaca, odnosno ovaj centar predstavlja čitavo jedno malo naselje sa kućicama neobičnog oblika. Kompleksom dominira jezero koje se prirodno napaja od jedne planinske rečice, te se u letnjim mesecima, slobodno može koristiti za kupanje. Tu su još i sportski tereni za tenis, odbojku na pesku, košarku, fudbal… A za najmlađe, tu je i dečije igralište. Pravi mali eko raj. Povratak u naše odmaralište, opciona večera i noćenje.
3. dan putovanja (nedelja) Doručak od 7.30 časova. Odjava iz soba d 10 časova i odlazak do obližnjeg seoca Slavkovica gde ćemo obići divnu crkvu Svetog Preobraženja. Crkva je sagrađena 1875. godine, i pripada Eparhiji valjevskoj Srpske pravoslavne crkve. Nastavak putovanja do prelepe banje Vrujci. Predah za ručak i uživanje u blagodetima banje, a potom odlazak do obližnjeg Struganika u kojem ćemo posetiti rodnu kuću vojvode Živojina Mišića. Ispričaćemo divnu priču o ovoj ljudini, velikom junaku Velikog rata, neverovatnom strategu, i pre svega zaista neverovatnom čoveku. Povratak u Beograd i Novi Sad u večernjim satima. Kraj putovanja.